Prva slika koju povezujem sa svojim planinarenjima, gotovo po defaultu, prikazuje šumu u proljeće. Sunce proviri kroz oblake, povjetarac zanjiše grane, zatrepere listići intenzivno zelene boje, zamiriše vlažna zemlja, a ptičica proleti. I prvo što mi potom padne na pamet jesu gotovo fluorescentno zeleni listovi graba – drveta čvrstih grana i gotovo neuništivog debla. Onda se sjetim priča o Druidima, drevnoj intelektualnoj i duhovnoj eliti keltskih naroda, koji su, premda su ih Rimljani nazivali surovim poganima, u stvarnosti bili obrazovani svećenici, učitelji, liječnici i zakonodavci. Znajući da svaka biljka nosi vlastitu moć, u njihovom je svetom kalendaru grab bio simbol izdržljivosti i opstojnosti jer je gorio sporo, a od njega su se izrađivali klinovi i zupčanici za mlinove i vjetrenjače.
Od tog doba pa do danas, u tradiciji anglosaksonskih naroda grab (hornbeam tree) poznat je i kao željezno drvo ili mišićavo drvo. Latinsko ime Carpinus betulus potječe iz keltskih riječi carr (drvo) i penne (glava ili čavao), a prema nekim izvorima od grčke riječi karpinos (plodonosan).
Grabovi su listopadna stabla iz porodice brezovki (Betulaceae), a postoji ih više
desetaka vrsta. Cvjetaju u proljeće i mogu narasti do 30 metara visine. Dok je mlado,
stablo je čvrsto i uspravno, u obliku piramide, no sazrijevanjem se krošnja otvara, a grane
povijaju. Grabovi rastu u brežuljkastim šumama umjerenih područja sjeverne hemisfere.
Obični grab (Carpinus betulus) potječe iz zapadne Azije i Europe, a u Europi samoniklo rastu jedino obični grab (Carpinus betulus) i bijeli grab (Carpinus orientalis). Ponekad se uzgaja i kao grm te se koristi za živice. Američki grab (Carpinus caroliniana) voli sjenu i raste u istočnom dijelu Sjeverne Amerike, a ova stabla mogu doživjeti čak 300 godina.
Grabovo se drvo teško cijepa, a toliko je tvrdo, žilavo i čvrsto da se koristi za izradu raznih alata, za ogrjev i dobivanje ugljena. Pri gorenju stvara žar koji sporo sagorijeva te se nekoć upotrebljavao i za taljenje željeza. Zbog svoje iznimne tvrdoće i gustoće rijetko se koristi u stolarstvu, no nekoć su se od njega izrađivali vijci i čavli, čak i nakon što su metalni postali široko dostupni.
Od listova graba priprema se biljni čaj koji se koristi za ublažavanje kašlja i ostalih problema respiratornog sustava, proljeva, grlobolje, reumatskih bolova, gripe, hemoroida i glavobolje. U gemoterapiji Carpinus betulus povezuje se s respiratornim i kardiovaskularnim sustavom te krvotokom – svime što nosi životni dah kroz tijelo. U tom smislu koristi se kod akutnih i kroničnih respiratornih stanja, uključujući alergije, rinitise, sinusitise, faringitise i bronhitise, jer uravnotežuje i obnavlja sluznice. Istovremeno, odlično zaustavlja krvarenje jer potiče proliferaciju trombocita, a u tijeku su istraživanja njegovih antitumorskih svojstava zbog sadržaja feoforbida. U narodnoj medicini tonik od graba oduvijek se koristio za ublažavanje umora i iscrpljenosti.
Kao cvjetna esencija grab je najučinkovitiji kod ljudi koji pate od nesigurnosti u
izvršavanju svakodnevnih zadataka, gube fokus i teško se koncentriraju (tzv. sindrom
ponedjeljka ujutro). Osobito je koristan onima koje dosada i monotonija rada iscrpljuju, pa im se čini da svu svoju životnu energiju troše samo na preživljavanje, dok im je jedina motivacija za nastavak rada redovita plaća. Zbog otpora prema obavljanju svakodnevnih obaveza često osjećaju da posao zahtijeva previše napora, što ih može dovesti do sklonosti prokrastinaciji i eskapizmu. Ako takva slabost postane uobičajena, grab može pružiti snažnu podršku – ne samo ublažavajući osjećaj nedoraslosti zadacima već i pomažući u osvještavanju činjenice da osoba možda ulaže energiju u pogrešnom smjeru. Tu postoji sličnost s osobom brijesta, no za razliku od nje, koja voli svoj posao i tek povremeno osjeća teret preuzete odgovornosti, osoba graba ne voli posao koji obavlja i nema unutarnju snagu za suočavanje s njime. Inače, ljudi koji odgovaraju energiji graba često su veliki sanjari, skloni bijegu iz realnosti u svijet mašte i iluzije, pa ih se nerijetko nalazi među umjetnicima.
Grab nas potiče da ostanemo optimistični i u teškim trenucima, da vjerujemo u
vlastitu snagu i integritet. Kada to učinimo, stječemo samopouzdanje potrebno za
ostvarenje svojih snova. Stoga, kada sljedeći put naiđemo na stablo graba, prisjetimo se
njegove glavne poruke – život je prekratak da bismo čekali promjene. Vrijeme je da se
oslobodimo mentalnih barijera koje nas sputavaju i da krenemo putem ostvarenja svojih
snova. Prihvatimo izazove kao prilike za rast i s pouzdanjem zakoračimo prema vlastitoj
budućnosti!
